Ćićarija se naziva veliko područje prekriveno pašnjacima i šumama koje se prostire sjeverozapadno od Buzeta. Iste te šume opskrbljivale su Veneciju drvom za izrađivanje vesala. Oštra klima ne dozvoljava bavljenje ratarstvom, već je život u ovom dijelu Istre oduvijek bio vezan za ovčarstvo. Stanovnici Ćićarije - Ćići bili su poznati po proizvodnji ugljena koji se prodavao po cijeloj Istri, pa sve do Trsta i Rijeke. Današnja sela Ćićarije uglavnom su vrlo mirna i gotovo pusta.
Lanišće je danas glavno središte Ćićarije, ali i Općine Lanišće koja ima 400 - tinjak žitelja. To se je mjesto ugnijezdilo na obronku podno Orljaka (1106 m). Selom dominira crkva Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile iz 1927. g. Upravo na tom mjestu postojalo je zdanje iz 1609. g. o čemu svjedoči natpis u istočnom zidu zvonika (19 m). Sakralne predmete za novu crkvu župljani su kupili od tršćanske katedrale Sv. Justa. Među njima i gotičko raspelo.
Brest pod Žbevnicom je jedno zanimljivo mjestašce znano po najmanjem zvoniku u Istri. Naime, austrijska je vlast 1878. g. mještanima Bresta izgradila crkvu Sv. Trojstva u zamjenu prava za korištenje vode iz seoskog izvora za potrebe željeznice. Budući da ugovorom nije bila predviđena i gradnja zvonika, mještani su se morali sami snaći te su tako izgradili zvonik visok svega nekoliko metara.
Žbevnica je brdo iznad sela visine 1.024 m. Pogled koji se prostire sa tog dijela jedan je od najljepših u ovom dijelu Istre.
Selo Slum sa crkvicom Sv. Mateja iz XVI. st. je i danas poznato po stoljetnoj lipi šupljeg debla. Ovo je zasigurno jedno od najstarijih stabala u Istri jer zapisi kažu da je „crkva sagrađena pokraj velike lipe“.
Brgudac se nalazi se na visini oko 747 m, a vrh nad njim doseže gotovo 1100 m. Na groblju se nalazi crkvica Sv. Luke u unutrašnjosti s prikazom Bogorodice iz trsatskog svetišta kraj Rijeke. Pokraj puteljka koji vodi uzbrdo uočit ćete sedam korita za vodu, uvijek punih, zahvaljujući izvoru čiste, navodno i čudotvorne vode. Upravo pored ovog izvora započinje planinarska staza prema Koritima. Za oko 40 minuta laganog hoda, s povremenim odmorima, stići ćete do odredišta.
Rašpor - ostatci istoimenog kaštela bili su nekoć sjedište rašporskog kapetana (najviše vojne dužnosti u mletačkoj Istri) sve do 1511. godine kada je ono premješteno u Buzet, ali je kapetan zadržao izvorni naslov. Za obližnju Rašporsku jamu vezuje se i jedan svjetski primat. Naime, u vrijeme kada su jamu istraživali Eugenij Boegan i Luigi Vittorio Bertarelli, dakle 1925. g. bila je najdublja jama na svijetu. Njezina dubina iznosi 450 m.